Marko Zavišić je rođen u Beogradu 1977. godine, gde živi i radi. Izlagao je na festivalu 9evet, na četiri kolektivne izložbe u kafe galeriji "Petak" i na kolektivnoj izložbi na Trijenalu marginalne umetnosti.
O stvaralaštvu:
Kritički sistemi podrazumevaju istraživanje fenomenološke strukture dela. Svakako, estetske i formalne vrednosti, sociološki, istorijski koncept u kome je nastajalo, jesu odlike koje sveukupni dojam i zaključak upotpunjuju.
Po delu saznajemo o osećanju autora, sociološkom i vremenskom okviru u kome je nastala potreba za materjalizacijom nauma, koji će izaći iz želje, ideje, te dobiti svoje plastičke obrise.
Umetnik bez snova ne bi bio stvaralac. U nepretencioznom intimnom opusu Marka Zavišića osećanje prolaznosti, memento mori oseća se kao vodeći motiv. Crtež je za njega intimna beleška koja nastaje nakon promisljanja o utiscima koji se formiraju na bezbroj činjenica, sitnih detalja, usputnih promisli, koje neko i zaboravi.
To može biti i gest slikarskog otpora ili saglasja, što da ne, namera koja može biti realizovana diferentnim delatnim postupcima, u ovom slučaju (crtežom, kolažiranjem isecanih predložaka već postojećih radova, te umetanjem štampanih fragmenata, napisa, amblematskih iskaza)…
Motivi ekspresivnih fizionomija utiru put struji fantastičnog slikarstva. Istovremeno deluju hladno i neekspresivno, ali cinično i prestrašeno,u domenu Dibifeovske ekpresivne predmetnosti, te mogu aludirati na košmarno, nadrealno i psihodelično.
U razumevanju Zavišićevih pobuda svakako je značajan i formalno kompozicioni plan, te uvođenje više neophodnih rakursa posmatranja artefakta, ali i više slojeva tumačenja. Slikarska intencija se može sagledati i u preduzimanju složenih perspektivnih rešenja, preklapanja planova, te postizanju iracionalne atmosfere u centralnom dešavanju slike.
Podsticaje ovakvom izrazu treba tražiti pre svega u umetnikovoj intimi, savesti, tajanstvenom svetu, samoj dusi. Otvarati deo po deo ispovednih likovnih zapisa, znači upoznavati tu imperativnu potrebu da se umetnik uvek iskazuje kroz serije crtačkih zapisa, ostvarenih spontano, u igri, promišljanju, u odabiru slučajnih ili namernih motiva koji će docnije biti preformulisani i oblikovani, te stavljeni u nove likovne odnose u naknadnom postupku.